Menu

Mjesečni susret suradnika Varaždinske biskupije

Kad Isus premješta planine

02.05.2016. u večernjim satima održan je redoviti mjesečni susret, tj. duhovna obnova suradnika Kursilja Varaždinske biskupije. Vrata svoje župe nam je i ovaj put otvorio duhovnik Kursilja Varaždinske biskupije, vlč. Stjepan Najman.
U dogovoru sa tajnicima Kursilja Varaždinske biskupije, duhovnu obnovu su pripremile i odradile suradnice Marija C. i Anika S. Odazvalo se 30-ak suradnika, od toga desetak mladih koji su dojurili što iz škole, što sa fakulteta. Svi su suradnici bili zaintrigirani tko je taj najavljivani gost iznenađenja koji će imati temu.
Na samom početku, nakon molitve, Marija C. je upotrijebila upravo riječi poznate duhovne pjesme koju smo stavili u naslov. Naglasivši da Isus doista i danas premješta planine i kako je to vidljivo u našem izlagatelju teme koji je, početkom travnja 2016.godine, na Kursilju za krizmanike u svojoj župi – ponovo doživio susret s milosrdnim Ocem.

Vlč. Mario Kaniški je prihvatio poziv i održao temu pod naslovom „Ponovni susret s milosrdnim Ocem.“ Nakon uvodnog predstavljanja iznio je svoj 1.susret s Kursiljom koji je bio u njegovom 7.razredu i kojeg baš i nije doživio, zatim je napomenuo dramatični događaj sa pokojnim župnikom svoje matične župe (sv. Marija Magdalena, Kneginec Gornji), te svoj hod prema svećeništvu. Izdvajamo dio iz njegovog izlaganja: „Nisam ni slutio da ti mladi ljudi, animatori mogu toliko voljeti i da nastoje i žele biti toliko Božji. A to sam trebao biti ja kao svećenik još puno više od njih, ali nisam bio. Ja sam bio dno dna, ispod ovog parketa. Nakon Kursilja koji sam imao za svoje krizmanike u župi gdje sam kapelan, imam dvostruko više kušnji nego ikad prije. Savjest? Strašna stvar. Sad osjećam grižnju savjesti i zbog najmanje stvari ako je ne napravim kako treba i bez ljubavi. Mogu reći da sad možda mojim župljanima smeta i jedna novost – a to je da mi više ne treba papir za propovijed, pa propovijedi budu duže  Sad mi više ne treba papir jer mi je stalo da ljudima posvijestim kako kad padnemo ne treba zaboraviti na Boga, već kad padnemo – ljubiti Ga do kraja i ljubiti unatoč svemu. Više ne govori onaj stari Mario, i on je još dalje tu negdje, ali sada mi je važno propovijedati da trebamo ljubiti do kraja. Bog nas je stvorio bez naše volje, ali nas ne može spasiti bez nas. Na meni je da ne posustanem, valja ići do kraja. Valja ići do kraja i biti s Njim do kraja – to je užasno teško jer problem nije u Njemu već u nama. I evo, doista sam Mu zahvalan što smo se ponovo sreli i što mogu s Njim nastaviti dalje.“
Reakcije na temu su bile i više nego pozitivne, izdvojit ću samo jedan dojam, naše Elizabete Haček koja je u grupnom radu sa suzama u očima rekla:“Pa znate, svaka mu čast. Drugo je kad mi kao laici svjedočimo laicima, ali kad ti to tak kaže jedan svećenik, to je stvarno veliko.“
Nakon grupnog rada, isti je i predstavljen po svakom predstavniku grupe. Predstavljene su aktivnosti Kursilja protekli mjesec i najavljeni tečajevi za krizmanike u svibnju i jedan za odrasle u lipnju. Tajnici Kursilja su pozvali na ultreju, koja će se vjerojatno održati 11.06. Izdvojeni su duhovni susreti u udruzi za mentalno i fizički oštećene osobe „Kokotiček“, gdje ćemo ponovo održati susret 17.05.2016. A Marija je sve suradnike, i „starije“ i mlađe pozvala na formaciju animatora koja će se održati 07.05.2016. prijepodne u prostorima župe sv.Nikole. Mjesečnu duhovnu obnovu završili smo molitvom koju je predvodio vlč. Stjepan Najman. A. S.

Poslijednja izmjena danaPetak, 13 Svibanj 2016 13:03
  • Ocijeni sadržaj
    (1 Glasaj)
  • Pročitano 599 puta

Napiši komentar

na vrh članka

Login