Menu

Kursiljo - Sadržaj izdvojen po datumu: Utorak, 16 Siječanj 2018

Započnimo zajedno devetnicu Kursilja sv. Pavlu

Upoznaj sv. Pavla - zaštitnika Kursilja - zašto nam je Pavao stran i dalek?

Autor prekrasne knjige o sv. Pavlu, njemački bibličar Wolfgang Trilling u predgovoru kaže: “Već odavno me muči pitanje, zašto je apostol Pavao tako malo poznat, zašto je baš katolicima nekako ‘stran’, poput zatvorenoga lijepoga parka, od kojega kroz zatvorena rešetkasta vrata doduše ponešto vidimo, ali ne običavamo ušetati u taj park i bolje ga upoznati?” (Mit Paulus im Gespräch, Graz, 1983., str. 9). Iz toga razmišljanja nastala je njegova knjiga koja je drukčija od uobičajenih knjiga o Pavlu. Nije to ni biografija velikog apostola, ni pokušaj cjelovitoga prikaza njegove teologije, ni nekakav uvod u njegove poslanice. Autor je knjigu zamislio kao živi razgovor s Pavlom u koji želi uvući i svoga čitatelja, kako bi zajedno osluhnuli vjeru i upoznali misao najvećega propovjednika evanđelja i kako bi se pokušali uživjeti u taj čudesni duhovni svijet. Premda je dugogodišnji profesor Novoga zavjeta, W. Trilling iskreno priznaje kako mu je trebalo puno vremena da počne shvaćati Pavlovu teologiju. Zašto? Kaže da mu je, unatoč činjenici što je kroz studij teologije imao priliku slušati veoma poznate profesore, to područje ostalo nekako nedostupno. Slušajući njihova predavanja, uvijek je ostajao dojam kako je sve najvažnije iz Pavlove teološke misli ušlo u “učenje Crkve”. On je dakle dao svoj značajan prinos tom učenju, što se može provjeriti čitanjem njegovih poslanica. U prvome planu tih predavanja uvijek je bio taj cjeloviti dojam teološkoga studija koji se shvaća kao sustavno upoznavanje s “učenjem Crkve”, (usp. str. 18 sl). A kad je u pitanju “učenje Crkve” pojedinačni glasovi nisu toliko značajni. Važna je cjelina onoga što Crkva vjeruje i što traži od svojih vjernika da vjeruju. Zašto se onda toliko baviti pojedincem, kad imamo cjelinu, pa makar to bio čovjek i Pavlova ranga? Trilling misli da je to glavni razlog što je Pavao (stvarni Pavao, kako ga možemo doživjeti iz njegovih poslanica) stran i premalo poznat među katolicima. Tomu doduše pridonosi i činjenica što sâm Pavao nipošto nije sustavni teolog i što je stil njegovih poslanica težak. On je ponajprije dubok i originalan mislilac koji se izražava u antitezama, suprotnostima koje je teško povezati u veće cjeline. On krči nove putove i ruši uske okvire što ugrožavaju čovjekovu slobodu, ne robujući slovu koje ubija, već služeći Duhu koji oživljuje (2 Kor 3,6). Stvarni Pavao nije nikakav salonski teolog koji u miru svoje sobe razvija nekakvo sustavno teološko učenje, već zanosni navjestitelj evanđelja i strastveni pastoralac koji svim srcem služi evanđelju i bdije nad svojim zajednicama, pazeći da evanđelje koje im je navijestio ne bude ugroženo, ni unutarnjim neurednostima, ni krivovjerjem. Tu on nalazi i konkretan povod za pisanje svojih poslanica kad je tijelom nenazočan. U njima uvijek želi utvrditi poljuljano evanđelje, usredotočujući se na bit problema. Zato je poznavanje njegovih poslanica prvi uvjet boljega poznavanja samoga Pavla. A samo tako ima smisla i Pavlova godina, ako on bude i svojom osobom kao navjestitelj evanđelja i riječi svojega navještaja prisutniji u životu Crkve. U svemu što se tijekom godine dana organiziralo i činilo njemu u čast najvažnije je da se čuo njegov poziv: “Nasljedovatelji moji budite!” (1 Kor 4,16; Fil 3,17).
(Crkva u svijetu, 43 (2008), br. 4, 455-460; Ivan Dugandžić, Godina apostola Pavla)

Više...
Pretplati se na ovaj RSS feed

Login