Menu

Krapanj - osvrt na 1. obiteljski termin

Srpanj 2016. godine u Emausu na Krapnju započeo je obiteljskim terminom. U subotnje poslijepodne prvog vikenda u srpnju samostan i park-šumu ispunili su veseli dječji glasići. Prekrasno je bilo gledati kako pažljivim, ali odvažnim koracima istražuju samostansko dvorište znatiželjni zaviriti u svaki kutak tog tajanstvenog i zanimljivog prostora.
Prilikom upoznavanja i prve zajedničke svete mise mogla se već vidjeti prepoznatljiva krapanjska radost na licima svih, kako onih koji su prvi put na Krapnju tako i onih koji su već redovni gosti. Očekivanja su bila raznolika, ali se mogla prepoznati želja za mirom, tišinom, upoznavanjem samog sebe i susretom s Bogom. Upravo su to plodovi duhovne obnove na Krapnju koje najčešće navode sudionici.

Posebnost ovog obiteljskog tjedna je novi sadržaj nesvojstven Kursilju. Naime svaki dan je popodnevni termin bio rezerviran za Udrugu Obiteljsko obogaćivanje čiji su suradnici upoznali sve sudionike sa načinom rada te udruge, a svi su se aktivno uključili obrađujući slučajeve po modelu Obiteljskog obogaćivanja. Znanja i iskustva stečena grupnim raspravama bila su korisna svima jednako mladim bračnim parovima i onima s višegodišnjim iskustvom braka.
Ni u ovom terminu nisu izostale „klasične“ Kursiljo teme pa su se u izlaganju istih izmjenjivali suradnici laici i svećenici vlč. Roko, p. Mate i vlč. Andrija. Zajedničkim snagama vršili su i geslo sv. Benedikta „Moli i radi“ te svojim primjerom dali smjer drugima kako nešto učiniti na Krapnju za dobro svih sadašnjih i budućih sudionika. Osim unaprijed pripremljenih svjedočanstava suradnika Bog je providio potrebu da svoj život i iskustvo Boga posvjedoče i sami sudionici što su na prijedlog animatora prihvatili te sve obogatili svojim iskustvima.
U izrečenim dojmovima svi su isticali veliko bogatstvo koje su primili u tih tjedan dana, malo drugačijeg odmora. Mnogi su se složili da im je ovo prvi odmor otkada imaju djecu da su se zaista odmorili, a glavni razlog za to je upravo to što su osim tijela odmorili i duh, napunili se mnogim darovima Duha Svetoga. Posebno su dojmljive bile reakcije djece koji su svi izrazili želju vratiti se na Krapanj gdje su stekli mnoge prijatelje.
Donosimo nekoliko dojmova sudionika:
S Krapnja uvijek odem ispunjen i jedva čekam slijedeću godinu. Drukčije gledam život, ljude, više cijenim sve što imam, zadovoljan sam s malim stvarima. U odnosu na to kako sam prije živio, mijenjam se, trudim se mijenjati.
Nismo znali što očekivati kad smo dolazili na Krapanj tako da su nas iznenadila svjedočanstva koja smo ovdje čuli prije svega svojom iskrenošću. Potaknula su me na razmišljanje i podsjetila na trenutak mojeg obraćenja.
Lako je živjeti ovdje na Krapnju, ali potrebno je živjeti u svakodnevici što je često teže, ali Isus to traži od nas.
U ovih tjedan dana supruga i ja smo se kroz rad na sebi približili jedno drugome više nego ikada iako nismo imali previše vremena biti sami.
Ovdje smo dobili baš ono što nam je trebalo, puno poruka, primjera i pregršt smjernica kako treba u životu, jedva čekam da dođem doma i te navike koje ste nam usadili počnem primjenjivati u svakodnevici.
Na Krapnju me je posebno dirnulo nesebično darivanje drugima i služenje animatora i svećenika, to je nešto što se kod kuće rijetko susreće. Posebno me dotakla spoznaja da se može ići drugačije krivim putem i opet se vratiti Gospodinu koji nas uvijek čeka.
Tema poslanja koja se provlačila kroz tjedan potaknula me da i ja nešto učinim u svojoj župi da i drugima pokušamo donijeti dio ovoga što smo na Krapnju doživjeli pa ću i ja u svoju župu pokušati dovesti Kursiljo. Nevjerojatno je kako smo uspjeli proživjeti cijelu godinu bez svih ovih sadržaja.
Jedva čekam vratiti se u svijet iz ove sigurnosti i širiti pozitivan duh Krapnja. Sretan sam vidjeti mlade koji su ovdje svjedočili, osjetio sam zajedništvo, nadu i vjeru da će u našoj domovini biti bolje kad vidim vjeru u mladima i da su na pravom Kristovom putu.
Nisam mogla vjerovati da se možeš u sedam dana s potpunim strancima koje nisi nikada vidio toliko opustiti i uživati.
Najvažnije što gledam kad negdje dođem su djela, a moja djeca su najbolji pokazatelj kako se oni osjećaju i ponašaju, prvi put mogu u životu reći da su se djeca ovdje najbolje osjećala. Koncept duhovnosti s djecom je nešto savršeno, misa na otvorenom gdje su i djeca prisutna je posebna.
Krapanj je meni kao napajanje, svaki put kad dođem priključim se i Bog jednostavno daje svoje milosti, ovaj put je bilo isto, ali opet drugačije, međusobno smo mnogo primili i obogatili se. Osjećam da je i moja beba ovdje uživala.

S.R.

  • Ocijeni sadržaj
    (1 Glasaj)
  • Pročitano 1005 puta

Notice: Undefined property: stdClass::$numOfComments in /home/kursiljo/public_html/templates/gk_startup/html/com_k2/templates/default/item.php on line 369

Napiši komentar

na vrh članka

Login