Menu

Tko se jednom napije Krapanjske vode, na Krapanj se uvijek vraća! :) Osvrt na drugi studentski termin, 20.-26.07.2014.

U ovom terminu bilo je ukupno gotovo 100 osoba (sudionika, svećenika, suradnika...) što je također utjecalo da je termin bio posebno dinamičan, pun upoznavanja, prepoznavanja, novih i starih prijateljstava, Božjih dodira, anđeoskih zagrljaja...

Rektori su se davno prije početka termina pobrinuli da raspored bude u najvećoj mjeri prilagođen broju i uzrastu sudionika, pa je svaki dan u biti bio prekratak za dojmove i „unutarnju obradu“ svih pitanja i trenutaka srca.

Kako je jedno od prvih poslanja suradnika i svećenika (powered by Holy Trinity) na Krapnju stvaranje atmosfere, mogućnosti da čovjek u tišini srca postavi sebi prava pitanja i osluškuje Gospodina, takav je bio i program. Svjedočanstva su se nizala ostavljajući jedno za drugim duboki trag u svim prisutnima dotičući bitne teme, okolnosti, izazove života i vjere, posebno predbračnu čistoću, studiranje, zaposlenje i rad, povjerenje u Božju providnost, djelotvornu ljubav, obraćenje i molitvu, zaigranost i Božju prisutnost, bolest i predanje... Svaki onaj koji je iznosio temu zna da su napasti posebice prije držanja teme brojne ali je Božja volja jača i služenje Bogu važnije od napasti, pa je svaki unio dio svoje duše u izlaganje i izložio svoju osobnost i nutrinu pred drugima – sve na veću slavu Božju. Upravo je taj čin povjerenja na strunama Duha Svetoga nalazio svoj put do skrovitih mjesta naših srca i tamo ih osvijetlio svjetlom i radosti Boga živoga. Naravno bilo je i suza – tih malih, kratkih i prozirnih, ali ipak vidljivih znakova pokretanja tokova potočića srca i duše, koji nisu obavezni, ali su tu kao vidljivi znakovi Isusovog dodira i boli radi poneke udaljenosti od Njega. I ovoga puta je taj nevidljivi, ali osjetilni plašt molitve ljudi u molitvenom satu, koji su čitavo vrijeme dan i noć molili za nas, bio nad nama i oko nas te nam je olakšavao otvaranje našeg srca i duše i pomagao nam da druge volimo jer u njima stvarno vidimo Isusa.

Zajedništvo ljudi koji se i ne poznaju baš toliko, a opet iz nekog se razloga vole i počinju voljeti još više – čudno, čudesno i baš to daje odgovor na pitanje kako je to moguće da ti ljudi koje znaš par dana odjednom budu tako dragi. Isus jest u svakom čovjeku i naravno to već znamo, ali ovdje na Krapnju i u Kursilju to i vidimo i osjetimo, što su brojni sudionici istakli u dojmovima.

U programu je bila organizirana i pomno osmišljena igra koja je uključivala kretanje u timovima po gotovo čitavom otoku, suradnju i razmišljanje sudionika, te na kraju zajedničku radost radi ostvarenja cilja. U ovu je igru uloženo dosta truda koji se naravno isplatio jer su sudionici vrlo pozitivno reagirali na izazove iz igre i pritom se zabavljali.

Sve mise i pjesme su bile više nego izvanredno praćene brojnim pjevačima i sviračima, a posebna je bila misa zadnje večeri u suton na obali, gde je i nakon zalaska sunca Svjetlo ostalo s nama, te smo imali priliku spaliti svoje brige i grijehe kao znak da ih Isus sve preuzima na sebe, oprašta i nosi umjesto nas. Svećenici su uvijek i u svako vrijeme bili dostupni za duhovne razgovore i ispovijedi uz šetnju po vrtu, obali, na način da je svatko mogao u miru iznijeti ono što mu je stajalo na srcu i predati to Isusu.

Tokom termina su svi sudionici, suradnici i svećenici imali priliku sudjelovati u mini radnoj akciji u kojoj su mogli dati svoj vidljivi doprinos poboljšanju izgleda samostana, vrta, šume i plaže. Rezultat je bio očaravajući jer se za sat/dva vidjela značajna razlika i poboljšanje na svim područjima radne akcije.

Zadnja večer je bila priređena kao zabavna uz nekoliko duhovnih, duhovitih i glazbenih izvedbi, uključivo mušku i žensku klapu, zbor Hilarus, Klerikoza kolektiv (glazbeno-humoristični izričaj svećenika)...

Na pitanje što nakon Krapnja i Kursilja dano je niz opcija jer su ovoga puta sudionici imali prilike čuti o socijalnoj samoposluzi, krizmaničkim tečajevima, molitvenom satu, 40 dana za život, postu i molitvi za budućeg/sadašnjeg muža/ženu.

Na dojmovima smo imali prilike čuti mnoštvo iznenađenja sudionika i puno puno naznaka da je Onaj Koji Jest bio s nama i da je iskoristio priliku putem svih nas prizvati k sebi u mnogočemu još svoje djece, a čuli smo i neke kritike kojima se također veselimo jer su nam one putokaz za budućnost koja je svakako tu za sve nas u Kristu i za naš maleni mali tečaj kršćanstva zvan Kursiljo.
Neki od odabranih dojmova koji slijede ipak mogu bolje približiti kako je zaista bilo na ovom terminu.

  • Boravak u Emausu značio je potpuni preokret u mom životu. Iskusila sam stvari za koje nisam znala da uopće postoje. Najviše me se dojmila dobrota i otvorenost ljudi, spremnost pomoći potpunom neznancu.
  • Odmor, takav zastoj, takav bijeg od svakodnevice, užurbanosti, shvatila sam da je bitno jedino da nas On voli, da smo njemu lijepi, a ne neke isprazne, svakodnevne stvari kojima svaki dan dajemo veliki značaj.
  • Puno sam naučio kroz ispovijed i duhovni razgovor, iz porukica drugih sudionika, iz grupe, od animatora, svjedočanstava, zvuka cvrčaka, zalaska sunca, jednostavnosti življenja u bungalovima, susreta čovjeka, Boga i prirode. Premašena očekivanja, više od ispunjenja i iznenađenja. Divna tišina. Svašta sam čuo jer sam kvalitetno slušao.
  • Dojmile su me se iskrena svjedočanstva što animatora, što ljudi u grupi, otvorenost i srdačnost, blagost i osmijesi na licima sudionika, to što animatori funkcioniraju kao obitelj koja se jako voli i poštuje te se to prenosi na sve ostale.
  • Došla sam s osjećajem i "očekivanjem" da će me Krapanj iznenaditi i uistinu jest. Na predivan način.
  • Božju blizinu sam osjetila razmišljajući o iskustvima onih koji su s nama iskreno podijelili svoje životne priče, u šutnji kad sam počela razumjeti da vrijedim i da sam ljubljeno Božje dijete, na klanjanju te osobito kad sam vidjela kako je Bog dotaknuo moje jako drage i bitne ljude, kako im je progovorio.
  • Meni se sviđa cijeli koncept i nemam negativnih kritika. Tete kuharice su divne, to im recite.
  • Došla sam u duhovnom rasulu, a Gospodin me iznova podigao k sebi, tako da se spustio k meni i dao mi toliku utjehu, mir, ljubav i hrabrost kroz svjedočenje animatora i iznova me oduševio. Opet sam spoznala, Gospodin mi je dao da opet progledam, da mogu biti svoja, takva kakva jesam i da me prihvaća i ljubi. Sva svjedočanstva animatora su mi toliko otvorila srce da ne sudim, da ne procjenjujem na prvu jer su to moja braća i sestre, a Gospodin se toliko proslavio kroz njihove živote! Oduševio me!
  • Boravak u Emausu je i više nego ispunio moja očekivanja. Gospodin me baš vodio i ukazao na moje greške, slabosti i to kroz druge ljude. Osjećam se radosno, opet, puna srca, ljubavi prema drugima i slobodna od svojih strahova. Kroz vaše živote sam spoznala da mogu sve u Onome koji me jača.
  • Najveću Božju prisutnost sam osjetila u trenucima tišine i klanjanju pred Presvetim. Donijela sam odluku da vratim radost koju sam negdje putem izgubila.
  • ...ovo mjesto dalo mi je novu snagu za svjedočenje u svojoj župnoj zajednici, a i izvan nje. Svjedočanstva animatora su prva koja su mi dala poticaj za razmišljanje, probudila se u meni želja za molitvom (sabranijom, predanijom). Ponovno sam otkrila koliko Bog djeluje kroz ljude, zajedništvo. Mislim da je program jako dobro osmišljen jer ima vremena za sve.
  • Najviše mi se svidjelo slušati svjedočanstva jer je to direktan način i primjer da vidimo Božji put u našim životima. Pogotovo zato što nije bilo nekog teoretiziranja, nego sam se stvarno osjećao kao da sjedim sa starim prijateljem na kavi i slušam vrlo radoznalo što će mu se sve dogoditi.
  • Trenutak koji mi se najviše svidio je bilo klanjanje. Inače nikad prije u životu nisam išao na klanjanje, tako da sam prije ovoga mislio: "Joj, tko će sada dva sata klečati!!", a kad na kraju – bez riječi. Nešto neopisivo.
  • Najviše sam dobila odgovore od Boga u tišini, sama s Njime, a najviše osvrta i pitanja preko svjedočanstva. Tako da bi te stvari odvojila kao "mjesto" gdje me je Bog dotaknuo i govorio mi gdje mi je bio blizu.
  • Božju blizinu najviše sam osjetila u susretima osobnim. Donijela sam puno odluka – ostaviti se nekih ovisnosti / navezanosti, dodatno urediti molitveni život, pripremat se za blistavu budućnost.
  • Jako su mi se svidjele mise koje su bile upotpunjujuće i nasmijane.
  • Klanjanje je bilo najljepše koje sam doživjela.
  • Božju blizinu sam posebno doživjela na ispovijedi, na kojoj sam osjetila posebno veselje, istinsku radost koja još traje. Šutnja mi je mnogo značila i zaista je poticaj što se tiče odluka, znam da ću ih donijeti.
  • Pjesma me najviše približavala Bogu i podsjećala me da ga slavim i u trenucima kada mi je bilo teško. Uvidjela sam dosta stvari na kojima trebam raditi.
  • Dojmio me se Mir i zajedništvo koje mi se čini da je došlo jako brzo baš zbog molitve.
  • Susret s ljudima. Koliko mare za neznance koje su tek upoznali. Bog je ljubav i sada znam što to znači živjeti za druge.
  • Duhovni odmor. Ljudi, njihovo veselje, spontanost i slični problemi i pitanja koja nas sve muče a u "normalnom" životu s ljudima o tome ne pričam.
  • Ovo je poseban osjećaj... Biti dio ovog predivnog otoka i zajednice, sretna sam što su ljudi toliko srdačni, iskreni i Bogu hvala što me je Bog poslao ovdje i stavio mi na put tolike predivne ljude i najbitnije to što je ON svo vrijeme bio prisutan. Svako svjedočanstvo je bilo posebno, tolika hrabrost i tolika divota slušajući kroz ljude što su proživjeli i Bog što im se objavio...
  • Fascinantno mi je kako su se brzo mladi povezali i shvatili koliko im je ovako nešto potrebno u životu i daljnjem razvoju odnosa s bližnjima. Animatori, bili ste vođeni Duhom Svetim, i time postigli i više no što ste svjesni. Ostanite takvi uporni voditelji. Potrebni ste nam.
  • Najveću Božju blizinu osjetila sam u trenucima tišine i ispovijedi. Imala sam osjećaj da se nalazim u Božjem krilu gdje me Bog liječi i svaki trenutak me sve više iznenađuje i otkriva neki novi dio mene.
  • Boravak u Emausu mi je značio susret s drugim, sobom, a sve u Bogu. Najviše me se dojmila spoznaja riječi „Bog te voli, njegova si dragocjena kćer!“. Iako postoji prepreka koja još ne dopušta do kraja da spoznaja „sjedne“ i javlja se napast ne vjerovati jer nisam savršena, u riječima vlč. Andrije na dojmovima dobivam ponovno odgovor da hodimo u nesavršenostima svojim i dopuštamo Bogu da mu služimo svjedočeći Njegove zahvate u našem životu. Također prisustvo Duha Svetoga je očito kao i prošle godine što je očito da nam je već sve izmoljeno od osoba koje mole za nas u terminu. Naime, u trenutku muke osoba koja ubrzano žuri otići doma (zadnji dan) a koju nisam niti stigla upoznati cijeli tjedan, videći moju muku, dolazi daje mi poljubac i već u odlasku govori: „bit će dobro“. Sam Duh Sveti je poslao tu osobu. Bogu hvala!

Za kraj dio o toj toliko željenoj i prisutnoj radosti u Isusu:
Veselje srca život je čovjeku,
i radost mu produljuje dane životne.
Prevari svoje brige i utješi srce svoje,
otjeraj od sebe žalost:
jer je žalost pogubila mnoge,
od nje nema koristi nikomu.
Sirah, 30, 22-23

Josip Ećimović

Poslijednja izmjena danaNedjelja, 24 Kolovoz 2014 22:23
  • Ocijeni sadržaj
    (3 glasova)
  • Pročitano 1704 puta

Notice: Undefined property: stdClass::$numOfComments in /home/kursiljo/public_html/templates/gk_startup/html/com_k2/templates/default/item.php on line 369

Napiši komentar

na vrh članka

Login